Otprilike polovica proizvodnih pogona bila je u ruševinama i STILL je prvobitno morao preživljavati s popravcima elektroenergetskih motora i transformatora. No, već u srpnju '45. započeo je razvoj novih proizvoda. Osnovana je dvočlana projektna grupa "vozila" koja je već u slijedećoj godini mogla predstaviti "Elektrokarren EK 2000". To prijevozno sredstvo na pogon električnom energijom, nosivosti 2 t, uvelo je temeljite promjene u težištima proizvodnje STILL-a. Odsada se sve više polagalo na mobilnost, na proizvodnju poljoprivrednih strojeva. (Proizvodnja strojeva za proizvodnju električne energije je u potpunosti obustavljena 1969.).
Već u "EK 2000" ugrađene su potpuno nove zamisli. Patenti za novi amortizer koji se ugrađuje na pojedinačne kotače vozila te upravljač ravnih nosača latoratora priznati su im 1947. i 1952. EK 2000 je 1947. našao važnog korisnika, Njemačke željeznice.
Daljnim inovacijama mladi je uzlet dobio vidljivu dinamiku: razvijeno je vučno vozilo s tri kotača, takozvani "Muli-Mobil" (1948.) I već se godinu dana kasnije slavila proizvodnja stotog Muli-Mobila. Iste godine (1949.) uslijedile su nove inovacije: STILL-ov prvi viličar EGS 1000.
Ali STILL nije učinio mobilnima samo svoje proizvode, veći i svoje usluge. Krajem četrdesetih godina STILL je počeo s uvođenjem vlastitih servisnih vozila. 1947. nabavljeno je prvo vozilo, VW Bus. U međuvremenu je servisni vozni park u Njemačkoj narastao na oko 750 vozila. Diljem svijeta ima ih više od 1000.
