Njemačka je marljivo radila na privrednom čudu i mogla je svijetu, koji se divio, već početkom pedesetih godina ponuditi vrlo vrijedne proizvode. Kovao se pojam "Made in Germany". I STILL je spadao u tvrtke čiji su proizvodi nailazili na zanimanje u inozemstvu. Prije svega je razvojem novih vozila uspio iskorak na izvozna tržišta. Od engleskih okupacijskih snaga STILL je primio prvu značajnu veliku narudžbu. 1950. naručili su 60 kamiona na pogon električnom energijom EWL 1500.
Poslovanje s inozemstvom bilo je dio STILL-ove tradicije. Već 1924., samo četiri godine nakon osnutka, STILL je sa svojim uređajima za proizvodnju električnog svjetla bio zastupljen na sajmu izvoznika u Leipzigu. U to su vrijeme mreže za opskrbu električnom energijom bile još vrlo rijetke, zbog čega su zabačene plantaže u tropskim zemljama trebale vlastita postrojenja za proizvodnju električne energije. STILL ih je isporučivao u sve krajeve svijeta.
Nastojanje da se otvori prema svjetskim tržištima ostalo je do danas važna briga poduzeća. Godine 1951. STILL se predstavio u susjednoj Danskoj na sajmu u Kopenhagenu, te je možda i zbog toga u javnosti slovio kao svijetu otvoreno poduzeće. Svakako je na naslovnici Hamburger Presse osvanula velika foto-reportaža s naslovom "STILL u cijelom svijetu".
Poticaj izvoznom poslovanju bile su narudžbe Njemačkih željeznica. One su prve počele koristiti drezine i viličare na pogon električnom energijom, čime su učvrstile odluke drugih željeznica opremiti se novorazvijenim STILL-ovim uređajima. Talijanske željeznice su 1954. krenule prve, ubrzo su ih slijedile željeznice zemalja Beneluksa, a između ostalih je 1959. stigla čak i narudžba Japanskih željeznica. Velike su narudžbe za STILL imale dvojako značenje: ozdravljenje i ponovni uzlet nakon teških četrdesetih godina, te uvođenje nove proizvodne grane "vozila" što je označilo početak nove buduće poslovne orijentacije.Već 1954. je nova proizvodnja zamijenila izvornu, poslovanje s elektroenergetskim uređajima.
